Pismo Predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Predsjedniku Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope sa primjedbama u vezi Rezolucije 1513 (2006)

Verzija za štampanjePDF верзија
14.07.2006

Broj: 01-926/06

G-din Rene van der Linden Predsjednik Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope

 

Predmet: Primjedbe u vezi Rezolucije 1513 (2006), koju je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila 29. juna 2006.

Poštovani,

Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je 29. juna 2006 usvojila Rezoluciju 1513 (2006) o ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini. Nažalost, neke od preporuka iz Rezolucije su u potpunom neskladu sa Opštim okvirnim ugovorom za mir u Bosni i Hercegovini, poznatijim kao Dejtonski sporazum, i isti krše. One takođe predstavljaju ozbiljnu opasnost za dugoročno održavanje sigurnosti i stabilnosti u Bosni i Hercegovini.

Kao Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, moram da izrazim svoje najdublje neslaganje sa nekim od preporuka Rezolucije. Takođe je teško shvatiti da je dokument od takve važnosti, koji se odnosi na ustavni sistem zemlje članice Savjeta Evrope, mogao biti usvojen bez dobrog razumijevanja stvarne situacije u zemlji, i sa samo 53 glasa za od ukupno 313 poslanika PSSE sa pravom glasa. Rezolucija je prouzrokovala duboku i zapaljivu političku debatu u Bosni i Hercegovini.

Dejtonski sporazum je pažljivo sačinjen kako bi na efikasan način odgovorio potrebi složene populacijske i međuetniče teritorijalne strukture u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Kao takav, on predstavlja kamen temeljac, kao i rješenje od vitalnog značaja za održivost mira, stabilnosti i sigurnosti u zemlji. Teritorijalna organizacija BiH na dva glavna entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine omogućava građanima BiH različitih nacionalnih pripadnosti i mentaliteta pravo na nesmetan život i razvoj na mjestima od njihovog izbora, gdje se osjećaju slobodni i sigurni. Pokušaj da se radikalno izmijeni osjetljiva ustavna struktura Bosne i Hercegovine, kako iznutra tako i s polja, ozbiljno narušava osjetljive i duge pregovore domaćih političkih subjekata o Ustavu.

Predstavnici međunarodne zajednice, posebno Evropske Unije, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije potpomagali su pregovore i davali savjete i podršku sporazumijevanju. Stoga je Rezolucija u dubokom neskladu sa zvaničnim naporima mnogih međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Dozvolite mi da Vam predstavim dodatne komentare na pojedine segmente Rezolucije:

 

Napomene u vezi teksta Rezolucije

 

Paragraf broj 2:

U vezi navedene statistike prema kojoj 60% od ukupnog domaćeg prihoda se troši na održavanje entitetskog i državnog aparata, treba razjasniti glavne razloge za takvu situaciju. Osnovni razlog je složena i skupa struktura entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, sa svojih 10 kantona, 10 skupština i vlada. Republika Srpska troši mnogo manje na administraciju u poređenju sa Federacijim BiH. Preciznije, nivo taksi na primanja u Republici Srpskoj iznosi 52%, dok u Federaciji on iznosi 69%. Dalje, s obzirom na broj službenika zaposlenih u administrativnim tijelima, moramo uzeti u obzir činjenicu da na svakog službenika na državnom nivou dolaze dva na entitetskom, a u Federaciji BiH još dodatnih 10 na kantonalnom nivou. Stoga, glavni razlog za administrativnu neodrživost i neefikasnost u odnosu na kapacitet budžeta ne leži na entitetskom, nego na kantonalnom nivou Federacije BiH.

Paragraf broj 8:

Osnovni razlog zbog kojeg, 26. aprila 2006., u Predstavničkom domu predloženi amandmani nisu usvojeni, leži u nedostatku volje predstavnika Federacije BiH da podrže i glasaju za amandmane. Na ovo treba dodati da je 11 od 12 predstavnika iz Republike Srpske glasalo da amandmani budu usvojeni. Štaviše, svi predstavnici iz RS učestvovali su u procesu, što nije bio slučaj sa predstavnicima iz Federacije BiH. Amandmani nisu usvojeni zato što nije bilo dovoljne većine predstavnika iz Federacije BiH. Neki dijelovi Rezolucije su u kontradikciji s ovim navodom, pritom kritikujući Republiku Srpsku.

Paragraf broj 10:

Oktobarski izbori biti će osmi uzastopni izbori koji će se održati pod uslovima i odredbama iz Ustava iz 1995. Do 2002, svi izbori u Bosni i Hercegovini organizovani su, i održani pod supervizijom OSCE-a (Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi), organizacije koja je potpuno poštovala Ustav, i na čijoj su bazi zasnovana izborna pravila. Ovo znači da su svi izbori održani od 1995 do danas bili u potpunom skladu s Ustavom. Neki od domaćih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini zbog svojih izbornih političkih namjera sada pokušavaju da dokažu da su izbori bili i biće održani uz narušavanje preuzetih obaveza iz Savjeta Evrope i evropskih konvencija. Podrška ovoj ideji je istinski opasna za ukupni ustavni sistem, i kao u bilo kojoj drugoj zemlji gdje neko pokuša da izazove izbornu krizu, ima nepredvidive posljedice.

Paragraf broj 11:

U vezi s ovim paragrafom, takođe bi trebalo razjasniti da prije Referenduma u Crnoj Gori, održanog 21. maja 2006., političke stranke iz Federacije BiH su bile te koje su napustile i narušavale pregovore o ustavnim reformama, pokušavajući na taj način da nametnu promjene koje u potpunosti samo njima idu u korist, bez ikakvog dogovora sa Republikom Srpskom. Onaj novi val širenja nacionalizma i nepovjerenja od strane predstavnika Federacije BiH za posljedicu ima određene reakcije u Republici Srpskoj. Štaviše, građani Republike Srpske izražavaju duboko neslaganje sa odlukom Ustavnog suda o ukidanju grba i himne RS. Na ovo bi takođe trebalo dodati da odluka Suda stupa na snagu u decembru 2006. Ovo kontroverzno pitanje je podignuto potpuno nepotrebno, bez ikakve prethodne baze za to, i predstavlja legalni presedan.

Paragraf broj 12:

U pogledu nedavnih izjava o održavanju referenduma u Republici Srpskoj, paradoks je da je jedina zvanična ustanova iz BiH koja je diskutovala ovo pitanje, i o tome javno iznosila mišljenje, zapravo Parlament Federacije BiH, a ne institucije Republike Srpske.

U vezi Vaše informacije prema kojoj je prikupljeno više od 50,000 potpisa podrške u korist održavanja referenduma, Narodna skupština RS ne raspolaže niti jednim dokazom za to. Tačno je da su neke nevladine organizacije započele proces prikupljanja potpisa u korist održavanja referenduma, ali treba naglasiti da ni jedna znanična institucija tu odluku nije podržala, niti izdala dozvolu za to.

Paragraf broj 13:

U pogledu izjave da su članovi iz Republike Srpske ti koji stalno remete rad Upravnog odbora Direkcije za reformu policije, Narodna skupština RS izražava strogo neodobravanje takve izjave, i želi da izrazi svoje čuđenje zbog neistinitosti. Nažalost, u Odboru postoji samo jedan predstavnik iz Republike Srpske, i zapravo to i jeste predmet kritika i preporuka Narodne Skupštine RS u korist adekvatne zastupljenosti u Odboru, kao i donošenje odluka putem dogovora. Član Odbora iz Republike Srpske, po preporuci Narodne skupštine RS, učestvuje kao posmatrač u radu Odbora sve dok Savjet ministara ne promijeni njegovu strukturu u korist ravnopravne zastupljenosti. Republika Srpska ima aktivnu ulogu u reformi policijskih struktura, pritom dajući razne inicijative ne samo u Odboru. Glavni uzrok za ometanje rada Odbora ne leži u članu iz RS, nego u pokušajima predstavnika Federacije BiH da manipulišu većinskim glasanjem, i time nametnu svoje odluke koje idu samo njima u korist. Kao rezultat toga, sugestije i prijedlozi predstavnika iz RS se ne slušaju, i njihove primjedbe bivaju odbačene.

Paragraf broj 18:

U vezi sa prijedlogom da se trajno ukine entitetsko glasanje iz Predstavničkog doma, to predstavlja oštro uplitanje u unutrašnje poslove i udarac kompromisu o ustavnim reformama. Potičući ovu inicijativu, Parlamentarna skupština Savjeta Evrope zapravo daje podršku onima koji su prvenstveno odgovorni za neusvajanje predloženih ustavnih amandmana. To je jedan od najopasnijih udara na osjetljivu ustavnu strukturu u Bosni i Hercegovini. U pokušaju da pronađem odgovarajuće poređenje u vezi s ovim, mogu reći da ne mogu zamisliti da PSSE, na primjer, usvoji preporuku za ukidanje kantona u Švicarskoj, saveznih država u Njemačkoj, ili osnovnu ustavnu strukturu bilo koje od država članica PSSE-a.

Paragraf broj 19:

U suštini, administracija treba da bude efikasna i objektivna. Odgovornosti date nižim nivoima, kao i formiranje institucija su u skladu sa Ustavom. Na dugom putu prema Evropskoj uniji, trebamo formirati nove ustanove da bi bili u mogućnosti da potpuno ispunimo standarde EU. Svako smanjenje u broju novih institucija samo može ugroziti zajedničke napore u realizaciji zadanih obaveza prema EU.

Stoga, ova preporuka nije u skladu sa prethodnim prijedlozima koje je dala EU, a prema kojima postepeno usklađivanje zakonodavstva BiH zahtijeva adekvatne institucije kako bi se obaveze prema EU mogle ispuniti.

Paragraf broj 20:

U vezi sa preporukom za nacrt novog ustava do oktobra 2010., Narodna skupština Republike Srpske zastupa stav prema kojemu bilo koja nova odluka o nametanju nacrta novog ustava bez prethodno postignutog konsenzusa mora biti isključena. Takav pokušaj nametanja rješenja ili odluka može samo proizvesti negativne implikacije na stabilnost u zemlji.

Paragraf broj 20.1:

Za sada, bilo koja preporuka za uspostavljanje predstavljanja koje se bazira na građanskom prije nego na etničkom principu ne može biti primijenjena zbog nepremostivih razlika između etničkih grupa u Bosni i Hercegovini, proistekli kao posljedica rata. Uprkos vremenskom periodu od 10 godina od prekida rata u Bosni i Hercegovini, ožiljci su još svježi i vidljivi da bi se prešlo na predstavljanje bazirano na samo građanskom principu.

Paragraf broj 20.3:

U pogledu preporuka za ponovno preispitivanje teritorijalne organizacije BiH, kao i promjene u nadležnosti između raznih nivoa administracije, treba naglasiti da je upravo ova tema bila jedan od faktora za izbijanje rata u BiH. Stoga, Narodna skupština RS smatra da sve institucije EU treba da isključe preporuke ove vrste iz budućih prijedloga, pošto to predstavlja direktni udar uspostavljanju održive stabilnosti u zemlji.

Paragraf broj 21.1:

Ova preporuka je direktno u kontrastu sa dogovorenim principima prema kojima svako rješenje treba tražiti putem dogovora. Stoga, u pogledu ove teme, Narodna skupština RS se ne slaže sa nametanjem bilo koje odluke.

Ovome bi trebalo dodati da kompromis o principima akreditacije na državnom nivou, kao i finansiranju na nižim nivoima je već postignut. Ovo je rezultat veoma dugih i iscrpljujućih pregovora. Preporuka iz Rezolucije predstavlja korak unazad, i ugrožava postignuti sporazum, čime prouzrokuje veću vjerovatnoću da kompromis bude izgubljen, a državni zakon neusvojen.

Paragraf broj 21.2:

Narodna skupština i Parlament BiH su već usvojili Zakon o osnovnim i srednjim školama. U pogledu segregacije u školama, kao i programa "Dvije škole pod jednim krovom", treba razjasniti da se ovaj problem javlja samo u Federaciji BiH, i nikad nije bio prisutan u Republici Srpskoj.

Paragraf broj 21.7:

Uspostava Vrhovnog suda na državnom nivou nije u skladu sa trenutnim ustavnim poretkom u Bosni i Hercegovini. Trenutno postoje dva vrhovna suda na entitetskom nivou čiji je rad efikasan.

 

Poštovani,

Narodna skupština Republike Srpske još jednom želi da izrazi svoje neslaganje sa nekim od preporuka koje su definisane u Rezoluciji 1513. One ne samo da predstavljaju kršenje Dejtonskog sporazuma i do sada dogovorenih principa, već takođe predstavljaju potencijalnu opasnost po cjelokupnu sigurnost, stabilnost i prosperitet Bosne i Hercegovine.

Osim ovoga, takođe bi ukratko trebalo spomenuti da nas je G.din Kimo Sasi, poslanik Savjeta Evrope, u pismu, obavijestio da je Federacija BiH izbjegavala i još izbjegava implementaciju Odluke o Povelji ljudskih prava broj CH/02/8923, koja je izdata 10. januara 2003., što znači više od dvije godine, time direktno kršeći realizaciju obaveza, a posebno preporuke Savjeta za ljudska prava i Ombudsmena. (Stav Savjeta Evrope 234 (2002)). Parlamentarna skupština Savjeta Evrope ovo nije uključila u Rezoluciji.

U rješavanju potencijalnih pitanja, Narodna skupština RS će uvijek zastupati dijalog i princip dogovora. U potpunosti će podržati proces evropskih integracija, i od sebe dati sve kako bi ispunila preuzeta obećanja i odgovornosti, i to u cilju dobrobiti ne samo građana Republike Srpske već i cijele Bosne i Hercegovine.

Srdačno,

Predsjednik Narodne skupštine

Igor Radojičić

 

Pismo Predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Predsjedniku Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope sa primjedbama u vezi Rezolucije 1513 (2006) možete pruzeti