Uvodno obraćanje predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske na Naučno-stručnom skupu „25 godina narodne skupštine Republike Srpske“ u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Organizatori skupa su Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Univerzitet u Banjoj Luci i Univerzitet u Istočnom Sarajevu, a pokrovitelj Narodna skupština Srpske.
INTEGRALNI TEKST GOVORA PREDSJEDNIKA NARODNE SKUPŠTINE
Poštovani predsjedniče Republike,
Dame i gospodo,
Cijenjeni učesnici,
Naučno-stručni skup, koji danas održavamo pod nazivom „Dvadeset pet godina Narodne skupštine Republike Srpske“, dio je aktivnosti u okviru programa obilježavanja 25. godišnjice postojanja i rada Narodne skupštine Republike Srpske.
U ime Narodne skupštine Republike Srpske najsrdačnije pozdravljam učesnike i goste naučno-stručnog skupa i želim vam uspješan rad.
Jubilarnu godišnjicu obilježavamo dostojanstveno, u skladu sa značajem našeg najvišeg političkog i predstavničnog organa. Upriličili smo brojne manifestacije: održali smo svečanu sjednicu Narodne skupštine, otvorili izložbe širom Republike Srpske, održali prigodan koncert, sproveli konkurs za najbolji literarni i likovni rad, emitvali prigodnu poštansku marku.
Posebno izražavam zahvalnost domaćinima i organizatorima ovog skupa – Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske i univerzitetima u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu, koji su, pod pokroviteljstvom Narodne skupštine Republike Srpske, u izvanrednoj saradnji i organizaciji pripremili ovaj naučni skup. Sve to potvrđuje dvadeset referata iz brojnih oblasti iz nadležnosti parlamenta pripremljenih od strane akademika, profesora univerziteta, naučnih, stručnih i javnih radnika među kojima su i stvaraoci Republike Srpske i raniji predsjednici Narodne skupštine.
Prije dvadeset i pet godina, 24. oktobra 1991. godni u Sarajevu, poslanici tadašnje Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovin, iz reda srpskog naroda, koji su izabrani na prvim neposrednim parlamentarnim izborima poslije Drugog svjetskog rata, odlučili su da osnuju Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Zbornik radova sa današnjeg naučno-stručnog skupa biće značajan doprinos pravnoj literaturi i parlamentu kao važnoj ustavnoj instituciji i unapređivanju parlamentarizma.
Ovo je prilika za sagledavanje organizovanja i rada parlamenta u procesu izgradnje ustavnosti i zakonitosti, pravne države i vladavine prava, jačanju načela podjele vlasti i parlamentarne demokratije, slobodnih i demokratskih izbora.
Protekli period može se podijeliti u tri faze. U prvoj fazi, za vrijeme rata, stvaran je pravni sistem na osnovu sistema iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. U drugoj, dejtonskoj fazi, nastavljena je izgradnja vlastitog pravnog, političkog i parlamentarnog sistema, uz uticaj dejtonskih rješenja. Treća faza, predstavlja savremeni period izgradnje sistema sa uticajem evropskog pravnog nasljeđa. U svim periodima, narodi i građani imali su pravnu zaštitu koju je obezbjeđivala ustavotvorna, zakonodavna, izvršna, upravna i sudska vlast.
Ustavom, kao najvišim opštim pravnim aktom, od 28. februara 1992. godine, koji je dijelom izmijenjem amandmanima, Republika Srpska je uredila osnove ustavnog i pravnog sistema i garantovala punu ravnopravnost i jednakost naroda i građana i zaštitu od bilo kojeg oblika diskriminacije. Nakon donošenja Ustava Republike Srpske, Narodna skupština potvrđuje svoje funkcionisanje kao stvarni ustavotvorni i zakonodavni organ.
U procesu stvaranja Republike Srpske doneseni su značajni konstititivni akti, odnosno državnotvorni dokumenti:
Odluka o osnivanju Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini;
Odluka o ostajanju srpskog naroda Bosne i Hercegovine u zajedničkoj državi Jugoslaviji;
Deklaracija o proglašenju Republike sprskog naroda Bosne i Hercegovine;
Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine (kasnije Republike Srpske);
Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine i
Deklaracija o državnom i političkom uređenju države.
Stvorena političkom voljom srpskog naroda, Republika Srpska je prihvaćena od međunarodne zajednice kao ravnopravna strana koja je i potpisnica Dejtanskog sporazuma. Prema dejtonskim rješenjima, kao državnotvorni dio, ona nije uspostavljena Ustavom Bosne i Hercegovine već je nastala ranije, faktičkim putem i imala je nepotpun međunarodno-pravni subjektivitet. Ustav dejtonske Bosne i Hercegovine potvrdio postojanje Republike Srpske kao državotvorne jedince koja se udružuje u novu složenu državu, odnosno državnu zajednicu.
Pored ustavnopravne i zakonodavne nadležnosti, Narodna skupština ima i političku, plansku, kontrolnu, nadzornu i kadovsku funkciju. Narodna skupština ratifikuje međunarodne ugovore, daje amnestiju, kontroliše rad Vlade i drugih organa i institucija Republike Srpske. Narodna skupština ima i druge nadležnosti, radi čijeg vršenja donosi opšte i pojedinačne akte.
Republici Srpskoj pripadaju sve državne nadležnosti osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine izričito prenesene na zajedničke organe i institucije.
Narodna skupština je, u protekle dvije i po decenije, kroz 21 izmjenu i dopunu, donijela 122 amandmana na Ustav Republike Srpske, deset rezolucija, 27 deklaracija, 1.629 zakona, 2.480 odluka, 1.362 zaključaka i osam preporuka.
Od prvih višestranačkih izbora 1990. birano je devet saziva Narodne skupštine Republike Srpske, sa šest predsjednika. Narodna skupština do sada je birala 14 Vlada Republike Srpske.
Velike teškoće su činili nametani tzv. „paketi“ ustavnih promjena: aprilski, butmirski, inicijativa njemačke kancelarke, njemačko-engleska inicijativa, reformska agenda ili razne druge reforme koje su, uglavnom inicirane od strane organizacija i asocijacija međunarodne zajednice.
Takođe, teškoće su predstavljale i brojne nametnute odluke visokih predstavnika kojima je mijenjan Ustav Republike Srpske, nametani zakoni, smjenjivani legalno i legitimno izbrani i imenovani nosioci odgovornih javnih funkcija, među kojima je i jedan predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i mnogi drugi visoki zvaničnici Republike Srpske.
Zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vrši i Vijeće naroda. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda.
Međutim, postoji nedorečenost ustavnih rješenja što otežava uspostavljanje odgovarajućih pravnih standarda i kriterijuma koji treba da izražavaju pravni smisao i cilj ovog ustavnog instituta. Činjenica je da se ovaj ustavni institut sve češće zloupotrebljava, zbog čega zahtjevi nemaju nacionalni značaj i često su nepotpuni, nejasni i bez elemenata koji su za takve zahtjeve propisani.
Afirmaciji parlamenata i parlamentarizma, jačanja ustavnog i političkog položaja, i autoriteta najvišeg demokratskog i predstavničkog doma, podrazumijeva učešće nauke i struke i njihovih udruženja, a posebno političkih stranaka u oblikovanju političke volje građana, demokratizaciji društva, izgradnji političke kulture i toleracije.
U procesu odlučivanja, Narodna skupština obezbjeđuje prednost javnog, odnosno opšteg nad pojedinačnim interesima, čineći to u skladu sa osnovom našeg ustavnopravnog i političkog sistema i njegovim načelom o podjeli vlasti i parlamentarnoj demokratiji.
Republika Srpska uspješno odolijeva hegemonističkim pritiscima, majorizaciji, otimanju entitetskih nadležnosti, nametanju zakona, selektivnim presuđivanjem ustavnosudskih i redovnosudskih organa, nametanjem ratne prošlosti.
Republika Srpska je nesporna i trajna pravna i politička zajednica čiji je status zasnovan na izvornim dejtonskim rješenjima.
Eventualne promjene u Republici Srpskoj mogu biti u pravcu stabilnosti, efikasnosti i racionalnosti parlamentarnog života uz mogućnost prerastanja Senata u Savjet Republike ili u parlamentarno tijelo.
Unapređivanje odnosa i saradnje moguće je samo sa onima koji prihvataju Republiku Srpsku kao ravnopravan, jedinstven i nedjeljiv državotvorni entitet u Bosni i Hercegovini.
Jačanje Republike Srpske moguće je ostvariti i unapređenjem regionalne saradnje, učvršćivanjem specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim državama i postizanjem sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama.
Naša budućnost, zavisiće prvenstveno od toga koliko su Narodna skupština i svi organi i institucije sposobni da ostvaruju svoje ustavne, zakonske i druge nadležnosti, te koliko su izvršna, pravosudna i upravne vlasti organizovane, efikasne i djelotvorne.
Razvoj, napredak i stabilnost Republike Srpske zavise i od toga koliko su naši ekonomski, socijalni, politički planovi i projekti realni i provodivi, te koliko se uspješno ostvaruju interesi i potrebe naroda i građana.
Hvala na pažnji!
