Narodni poslanik Željko Dubravac Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite

PITANJE:

Narodni poslanik Željko Dubravac, Poslanička grupa Narodnog fronta, postavio je na Jedanaestoj redovnoj sjednici, 29. oktobra 2024. godine

POSLANIČKO PITANJE

MINISTARSTVU ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE

Šta poduzima Vlada Republike Srpske, odnosno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kako bi se obezbijedila u kontinuitetu nabavka lijekova za liječenje najtežih pacijenata na, recimo klinikama onkologije i hematologije gdje su pacijenti vrlo često prinuđeni da sopstvenim sredstvima, i pored činjenice da imaju zdravstveno osiguranje, nabavljaju lijekove koji su izuzetno skupi? Kategorija onih ljudi koji ne mogu da nabave jer nemaju materijalnih sredstava, ne mogu da se zaduže, je još dovodi do još očajnijeg stanja i razvoja te bolesti i dovodi do jednog potpunog apsurda jer se to ponavlja sve češće i češće i ono što je najgore je najskuplje za sve, i pacijente koji imaju osiguranje i koji daju svoj novac i za Vladu i za Fond koji refundiraju ta sredstva sa velikim zakašnjenjem koje je između 30 i 60 dana, ali se ti lijekovi nabavljaju po maloprodajnim cijenama, a ne u javnim nabavkama po znatno povoljnijim cijenama.

ODGOVOR:

Broj: 11/06-012-297/24
Datum: 19.11.2024. godine

REPUBLIKA SRPSKA

NARODNA SKUPŠTINA

PREDMET: Odgovor na poslaničko pitanje

                Narodni poslanik Željko Dubravac, Poslanička grupa Narodnog fronta, postavio je na Jedanaestoj redovnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, 29. oktobra 2024. godine, sljedeće pitanje Vladi Republike Srpske i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske:

1. „Šta preduzima Vlada Republike Srpske, odnosno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kako bi se obezbijedila u kontinuitetu nabavka lijekova za liječenje najtežih pacijenata na, recimo klinikama onkologije i hematologije gdje su pacijenti vrlo često prinuđeni da sopstvenim sredstvima, i pored činjenice da imaju zdravstveno osiguranje, nabavljaju lijekove koji su izuzetno skupi? Kategorija onih ljudi koji ne mogu da nabave jer nemaju materijalnih sredstava, ne mogu da se zaduže, je još dovodi do još očajnijeg stanja i razvoja te bolesti i dovodi do jednog potpunog apsurda jer se to ponavlja sve češće i češće i ono što je najgore je najskuplje za sve, i pacijente koji imaju osiguranje i koji daju svoj novac i za Vladu i za Fond koji refundiraju ta sredstva sa velikim zakašnjenjem koje je između 30 i 60 dana, ali se ti lijekovi nabavljaju po maloprodajnim cijenama, a ne u javnim nabavkama po znatno povoljnijim cijenama.“

                U skladu sa članom 80. Poslovnika o radu Vlade Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 123/18), kao i članom 245. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 66/20), dajemo sljedeći

ODGOVOR

Prema informaciji dobijenoj iz nadležnog Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske „Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske sprovodi centralizovane javne nabavke citostatika za sve bolnice već dugi niz godina, a na osnovu potreba koje iskažu same bolnice. Naglašavamo da Fond svake godine pravovremeno pokreće proceduru javnih nabavki citostatika i sve svoje obaveze prema dobavljačima izmiruje na vrijeme i u skladu sa dinamikom koja je ugovorom i definisana. Isto tako, Fond sa dobavljačima nakon što se završi procedura javne nabavke potpisuje ugovor na dvije godine upravo kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdjevanja bolnica lijekovima.

Zbog svih mjera koje su preduzete i pravovremenog planiranja javnih nabavki, bolnice su u kontinuitetu snabdjevene lijekovima, a sporadično se znaju desiti nestašice zbog raznih specifičnosti na koje Fond, nažalost, nema nikakav uticaj.

Dakle, ukoliko se sporadično desi da nekog lijeka nema u bolnicama, to nije zbog toga što Fond nije završio proces javne nabavke ili nije izmirio svoje obaveze, već zato što kasni isporuka lijeka zbog globalnih nestašica ili zbog činjenice da se niko nije javio na tender za nabavku pomenutog lijeka.

O izazovima sa kojima se Fond suočava kada je riječ o nabavci lijekova, neprekidno se ukazuje kako javno tako i na svim sastancima sa nadležnim tijelima koji su zaduženi za oblast lijekova u BiH.  Posebno se ističe činjenica da mnogi svjetski proizvođači lijekova nisu zainteresovani za tržište BiH zbog nemogućnosti ostvarivanja adekvatnog profita, zbog čega se dešava da se niko ne javi na tender.  Tada se ponovo raspisuje javni poziv i čeka da se nova procedura završi.  Osim toga, postoje i neki drugi razlozi na koje Fond ne može da utiče, poput globalnih nestašica na svjetskom tržištu, problema prilikom transporta - što je posebno izraženo zadnjih godina zbog aktuelnih dešavanja u svijetu, procedura uvoza i kontrola, interventnog uvoza, jer se nabavljaju neregistrovani lijekovi i dr.

Takođe, prema Zakonu o javnim nabavkama BiH nabavka lijekova se tretira na isti način kao i nabavka bilo koje druge robe, što nikako ne može biti isto, jer se ne mogu porediti lijekovi koji unapređuju kvalitet života oboljelih od, primjera radi, nabavke eksera ili neke druge robe.

Međutim, upravo zbog istog tretmana svih roba koje se nabavljaju putem javnih nabavki, proces javne nabavke zna da traje poprilično dugo, jer se dešava i to da se pojedini  dobavljači žale na svaku fazu tenderskog postupka svjesno usporavajući proces nabavke. Kada se to uradi, proces javne nabavke mora da stane, dok Fond ne dobije zvanični odgovor na žalbu na koju se veoma često čeka duže od zakonom predviđenog roka.

Dakle, iz priloženog se vidi sa kojim se sve situacijama Fond suočava kako bi bolnicama i pacijentima obezbijedio kontinuitet snabdjevanja lijekovima.  Budući da Fond sprovodi proceduru javne nabavke lijekova i izdvaja sredstva za njihovo finansiranje, vrlo dobro zna koliko lijekovi koštaju. Međutim, ukoliko u datom trenutku zbog pomenutih situacija u bolnicama nema lijeka, još teža okolnost za pacijenta bi bila da nema pravo na refundaciju ukoliko sam kupi lijek. Zato je Fond omogućio refundaciju troškova kako bi pacijentima  nadoknadili troškove ukoliko trenutno u bolnici nema lijeka.

Na kraju, jako je važno što su i predstavnici najvišeg zakonodavnog tijela pokazali zainteresovanost kada je riječ o unapređenju dostupnosti lijekova, jer se iz priloženog vidi da ovo pitanje nije samo za jednu instituciju. Riječ je o ogromnom izazovu sa kojima se suočavaju svi fondovi zdravstvenog osiguranja u BiH, ali i u zemljama u regionu.  Jako korisno je što je otvoreno navedeno pitanje, jer je svima u interesu da se tržište lijekova otvori i postane dostupno za strane proizvođače lijekova.“

S poštovanjem,                                                                                   

             MINISTAR           

                                                                                                                      Alen Šeranić, dr med.                               

Prilog:  -  Dopis Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske,

                    broj: 01/004-4548/24 od 13.11.2024. godine.

NAPOMENA: Dopis naveden u prilogu dostupan u Službi NS RS.